U početku je bila Svekolikost, univerzalna vječna svijest. Ona je tek bivala, i ništa drugo, i nije htjela da svijet nastane jer postojanje dovodi do patnje. Ali u jednom se trenutku dio Svekolikosti odlučio od nje odvojiti. Početi postojati. I tako je nastao bog, i bog se zvao Oba – i Oba je stvorio svijet.
Dok ga je stvarao, Oba ga je mjerio viskom zvanim Inwog, kojim je izmjerio granicu nebeskog i zemaljskog. Na zemaljskom svijetu je stvorio ljude, a na nebeskom svoju djecu, Mordaniusa i Heza, kao i svoga slugu i desnu ruku, demona Rimusa. I svima je dao da žive i koriste magiju.
Bogovi su podigli četiri građevine sebi u čast; kulu Avansku, kulu Magišku, kulu Dvorca Pet Vrhova, te mjesto sastanka na vrhu planine Saviun. Oko kula su dali ljudima da žive.
Njihov sluga zvao se Rimus. Sila se zvao. Ime mu bješe Demon Bez Vojske. Tri je imena imao. On je bio najveći od svih kreacija bogova. Za razliku od drugih, njemu je dano da vidi sve.
A neke od stvari koje je mogao vidjeti bile su greške u kreaciji i pogreške u djelima. On je vidio stvari poput plina podno Eriona, Gavoa, Settaha i Gharda. Vidio je kako ljudima trune duša od korištenja magije. Svjedočio je nastanku Rutzona i Zigorsa, te Taorga, demona i drugih, sve vrstama ljudi unakaženih presnažnom magijom. To nije bilo dovoljno da Rimusu pokoleba odanost, ali jest da od bogova zatraži reformu svijeta.
Svjedočeći veličini Rimusovoj i osjetivši strah da će ga Oba proglasiti još jednim od svojih sinova, Hez ponuđenu reformu proglasi uvredom i zatraži od Obe da Rimusa s neba protjera. Tako Rimus bješe bačen s neba na zemlju i tako Enzolart postade Rimusov dom.
Ali prije nego je na zemlju bačen, Rimus je od bogova ukrao Inwog.
Ostatak Svekolikosti je također vidio greške svijeta, jer ona je to slutila i prije njegova nastanka. I odlučila je tomu stati na kraj. Odlučila je poslati bića u svijet bogova, sedam njih, koji se zajedno mogu suprotstaviti tri boga. Nije htjela Svekolikost moć dati jednom biću jer bojala se ako bi se ono pobunilo da bi šteta bila još veća. Ovako, ako bi se jedno biće pobunilo, šteta bi bila manja. Samo zajedno sedam bića mogu stati na kraj tri boga. Za bilo kakav drugačiji pristup preslabi su. Ta bića nazvala je Stvaraocima; njihova svrha je uništiti svijet.
Ali primijetivši jetkost Rimusovu, Svekolikost odluči njega učiniti jednim od Stvaraoca, i poradi toga na zemlju pošalje njih samo šest. Šest bića dakle bješe stvoreno, i oni se rode u Enzolartu i Hil’gumu kao ljudi. I živjeli su i rađali se i umirali godinama iznova i iznova, čekajući trenutak kad će se ujediniti.
U bijesu na bogove, Rimus je godine proveo pokušavajući osvojiti nebo. Iz tog je razloga ljudima dao destruktivnu magiju; ona od još više ljudi učini Zigorse – ljude tako moćne da su spoznali Svekolikost – a od Zigorsa Rutzone – ono što nastane kad Zigors od previše magije izgubi razum. Ali ni Rutzoni kao ni Zigorsi nisu bili dovoljno snažni da uz Rimusa nebo osvoje i stoga on drugim ljudima uzme duše i od njih učini demone.
Demoni bijahu sluge Rimusa, a njima sluge bijahu Rutzoni. Zigorsi, pak, zbog njihove nemogućnosti korištenja magije bili su beskorisni. Uz demone, Rimus stvori i Bića, svoje saveznike, probudivši dijelove okoline. Jedno od tih Bića bilo je Vrijeme, a drugo Vjetar. Vrijeme ne zanimaju potrebe drugih, i zato je on ostao tek Biće. A Vjetar je, s druge strane, odlučio djelovati i pomagati onima koji od njega pomoć zatraže – i to ga je učinilo Bezimenim bogom.
Ljudi što su živjeli oko tri kule u Enzolartu uskoro su se razišli. Zigorsi su otišli u Bergh Hivu. Oni su ljudi toliko moćni da ih samo korak dijeli od bivanja Rutzonima. Oni znaju što Svekolikost jest. Rutzoni su Zigorsi koji su magiju previše koristili. Njihova duša je crna. Oni ne mogu umrijeti, a mrze sve što živi. Taorzi su plod odnosa Rutzona i Zigorsa; plod pohote Rutzona. Oni su gori od smrti. Rutzoni nemaju empatiju, ali Taorzi – oni nemaju ni sebe.
Plin podno Eriona, Gavoa, Gharda i Settaha ljude čini drugačijima no što jesu. U Gavou i Erionu, dijete čija je majka ondje živjela bit će rođeno za dvije glave niže od običnog čovjeka, gotovo deset puta duža životna vijeka i bolesno ako provede dugo bez konzumiranja mesa ljudske djece. Taj čovjek se zove Eaa Zat’urna ili ezerun.
Plin podno Settaha i Gharda, pak, čini da čovjek bude skoro dvaput viši nego je uobičajeno, ali da umre prije tridesete godine i da ne može podnijeti krv i meso.
Ali Erion je nazvan po eronu, rudi podno toga grada i materijalu koji onemogućava štetnom plinu djelovati. Zato u Erionu ostadoše živjeti prirodni ljudi. Prvi prirodni ljudi nosili su ime Svijetli.
Prema jednoj od legendi, nakon što je bezuspješno pokušao osvojiti nebo, Rimus je bio oslabljen, a od oslabljelog Rimusa, Inwog je ukrao čovjek, Massor iz Bijelih prostranstava. S Inwog oko vrata, Massor je otplovio iz Enzolarta na otok Hil’gum, i ondje osnovao kraljevstvo. Tada je počela nulta godina Hil’guma.
Ljudi su nastavili živjeti u Hil’gumu sljedeća četiri milenija, za to vrijeme zaboravivši tko su i odakle dolaze. Zaboravili su na Enzolart i uvjerili se da je svijet oko otoka Hil’guma samo vječno more.
Ali zbog nedostatka resursa, za vrijeme kralja Hinnora, Kraljevstvo Hil’gum poslalo je ekspedicije s brodovima u nadi da se pronađe nova zemlja. Poslije desetljeća traženja, jedan od brodova zemlju je pronašao. Međutim, otkrilo se da tom zemljom vladaju demoni i da ljudima od njih prijeti pogibelj.
U Kraljevstvu Hil’gum, novootkrivena zemlja nazvana je Enzolart. 4554. godine, kralj Hinnor zapovjedio je vitezu Mordu Dur’agemskom da povede deset tisuća ljudi u stotini brodova na Enzolart i osvoji ga. Mord Dur’agemski je posljednja osoba oko čijeg vrata je ugledana Inwog.
Mord Dur’agemski je Enzolart od demona osvojio, poslije čega se sukobio s Rimusom na vrhu planine Saviun. Ali ondje se pojavio i bog Hez, koji je Rimusa s planine odbacio, a Morda Dur’agemskog usmrtio. No prije smrti, Mord Dur’agemski je svoju dušu prebacio u Inwog.
314. godina kasnije, u smrznutom Hurnovom jezeru, Inwog je pronašao Eltiur, mladić iz sela Hurn.
